Текст песни Marko Perkovic - Bosna

Pjesmo moja, pjevat ću te tamo,
Tamo gdje je naša loza počela,
Staroj majci kolijevci Hrvata,
Gdje se naša povijest krvlju pisala.

Istina o Bosni kroz kanjone teče
I mnoge njene tajne kriju stoljeća,
Od davnina na nju svak' juriša,
K'o da nije dosta snjegova i kiša.

Sa svih strana svijeta
Dolazile tvrde sile mraka,
K'o da narod tamo gine iz meraka.

Jučer svetinja,
Danas raspeta, Bosna ponosna, ranjena.

Tamo gdje sunce putuje,
Vjetar nosi glas, Bosna zove nas.
Tamo gdje sunce putuje,
Tu me čekaj ti, stara ljubavi.

Kreni preko planina,
Starom stazom djedova,
Bosna će ti reći sve,
Odakle nam prezime.

Gledaj lijepu Lašvansku dolinu,
Uvijek su je naša zvona budila,
Zlatna polja, našu Posavinu,
Grobovi su puni njenih sinova.

Sa svih strana svijeta
Dolazile tvrde sile mraka,
K'o da narod tamo gine iz meraka.

Jučer svetinja
Danas raspeta
Bosna ponosna, ranjena

Tamo gdje sunce putuje
Vjetar nosi glas, Bosna zove nas
Tamo gdje sunce putuje
Tu me čekaj ti, stara ljubavi.

Kreni preko planina,
Starom stazom djedova
Bosna će ti reći sve, odakle nam prezime.

Dala Bosna Tomislava kralja,
Prvog kralja od loze Hrvata,
A kraljica dobra bješe Katarina,
U narodu zbog nje nosi se crnina.

Sred Duvanjskog polja široka i ravna,
Pisala se naša povijest slavna.
Kada Bosni pogledaš u lice,
U suzi joj vidiš Drinske mučenice,

Čekali te Bosno usamljeni vuci,
Slavio ih narod, zvali se hajduci,
A srebrnu Bosnu sačuvaše vjerom,
Franjevačka braća i dušom i tijelom.

Bosno moja, čija li si sada,
Boli li te danas više nego prije,
Tko to misli da sa tobom vlada,
Njega povijest ništa naučila nije.